Sumrak saga #2: Dubrovnik

Dok se pumpa entuzijazam oko spašavanja turističke sezone, na krajnjem jugu situacija je očajna. U gradu koji živi monokulturu turizma drastični pad u ovoj industriji na ispod 10% prometa, već se itekakao odrazio na stanje u gradskoj (i županijskoj) kasi. I dok se naveliko piše o oštećenim poduzetnicima, o restoranima u kojima su još lani jastozi plesali po svim stolovima, a Dom Pérignon tekao u potocima, pa su tih zlatnih vremena uprihodovali i po više od 10.000 eura inkasa, o kulturi se govori samo u terminima ‘novog nomalnog’.

Tako su 71. Dubrovačke ljetne igre otvorene uz prisustvo političke elite, uz jednu sitnu razliku: svečano otvorenje se prvi put u povijesti Igara održalo na drugoj lokaciji – umjesto one poznate, ispred Crkve sv. Vlaha ceremonija se odvila u portu. I dok nas obasipaju slikama uglednika u večernjim toaletama, šuti se o tome da su plaće zaposlenika u Igrama smanjene, zajedno s plaćama svih zaposlenika u gradskoj upravi i ustanovama, dok su programska sredstva – prepolovljena ili potpuno srezana. Plaće su rezane ravnomjerno, bez obzira na visinu prihoda, jednakim socijalno neosjetljivim mačem i onima na najvišim pozicijama i onima s dna ustanova u kulturi. Ako su za sad i zadržale zaposlenike, za programe nisu dobile ništa. A ti programi redovno uključuju široku mrežu vanjskih suradnika, onih u ‘slobodnim’ zanimanjima, a zapravo u prekarnom statusu, kojima će otkazivanje programa značiti i otkazivanje prihoda.

Ne bi li održali dojam programskog funkcioniranja i kontakt s publikom, Dubrovački muzeji su pokrenuli projekt #karantenadubrovnik2020 s ciljem “dokumentiranja života stanovnika Dubrovnika i okolice u jedinstvenim okolnostima izolacije i karantene, uzrokovanih pandemijom virusa Covid-19”. Grad Dubrovnik je pak pokrenuo inicijativu #umjetniciugradu, pozivajući umjetnike na kućnu proizvodnju “dodatnih sadržaja”. ‘Novo normalno’ za udruge u kulturi koje djeluju po projektnoj logici i bez sigurnosti hladnog pogona znači obustavu financiranja – do daljnjega ili, kako u Gradu navode, “do neke druge odluke”.

I gotovo pola godine od izbijanja pandemije, sad već u drugom dijelu 2020., Grad nema ništa više za reći. Kulturni radnici u udrugama javljaju da su im iz Grada stigli samo upiti u kojima ih se traži da se izjasne planiraju li program, za koji su im sredstva odobrena, ali čije je financiranje obustavljeno do daljnjega – ipak održati. I dok je Grad Dubrovnik na krizu u kulturi odgovorio stezanjem remena i – simboličkom – podrškom ‘umjetničkim postovima’ na društvenim mrežama, početkom lipnja povukao je sljedeći širokogrudni potez: sto tisuća kuna otišlo je u ruke zagrebačkog studija animacije za izradu propagandnog filma.Unatoč ovoj kreativnoj propagandi, sezona na krajnjem jugu će – sad je već posve jasno – debelo podbaciti. Posljedice tog ‘podbačaja’ prelomit će se preko leđa kulturnih proizvođača, posebno onih koji rade u nesigurnim uvjetima. Ovisni o hirovitosti projektnog financiranja nemaju se čemu nadati, osim pozivima na kućnu proizvodnju ‘dodatnih sadržaja’.