Sramotni presedan kao uvod u novu normalnost

Jučerašnja sjednica Skupštine Grada Zagreba već sad se može označiti kao jedno od najsramotnijih poglavlja u bogatoj konkurenciji iz perioda vladavine Milana Bandića. Iako u nedavno fingiranom igrokazu antagonisti na različitim stranama, jučer su zastupnici stranke 365 Milana Bandića te “opozicija” iz HDZ-a složno izglasali presudu zagrebačkoj kulturi.

Naime, na jučerašnjoj sjednici poništena je odluka Gradske skupštine od 19. ožujka o hitnoj isplati sredstava za programe javnih potreba u kulturi te o pokrivanju troškova prostora nezavisnim subjektima, čime je jednim potezom zagrebačka kulturna scena ostala bez jedne od ključnih financijskih poluga koje su joj omogućavale kakav takav, prekaran i potplaćen, ali ipak rad. Ne treba se u ovoj situaciji previše ni zadržavati na nelogičnosti da se odluka o hitnoj isplati sredstava dva mjeseca uopće nije provela, te se postavlja pitanje što za zagrebačku upravu uopće znači hitnoća i ugroza nečije egzistencije; ne treba se ni iščuđavati što je po ovako bitnom pitanju bivša intendantica HNK i bivša pročelnica za kulturu Grada Zagreba, Ana Lederer ostala suzdržana, u situaciji kada je svaki glas bio bitan – očito prepušteni sami sebi, sada je vrijeme da se zapitamo što možemo napraviti da do ovoga više nikada ne dođe.

A koliko su ljudski život i dostojanstvo važni gradskim vlastima najbolje svjedoči još jedna poražavajuća odluka s jučerašnje sjednice, kojom je odbijeno ženama žrtvama obiteljskog nasilja i njihovoj djeci osigurati izdvojeni smještaj, kako bi se makar tokom izvanrednog stanja sklonile od zlostavljača. I u ovom slučaju apsurdno je da se s odlukom čeka dva mjeseca, ali na trenutak prijeđimo preko toga. Grad Zagreb trebao im je privremeno osigurati tri stana. TRI stana. Milanu Bandiću i njegovoj kliki ljudski život očito vrijedi mnogo manje od toga.