Omg, nevidljivoj ruci tržišta izrasla su usta!

I dok se kriza produbljuje, a resorno Ministarstvo vodi ‘business as usual’, u medijima se pojavljuju glasovi stručnjaka koji o svima koji se zalažu za javno financiranu kulturu, bilo da je riječ o pojedincima, udrugama ili institucijama, govore kao o neradnicima, uhljebima i u osnovi neostvarenim umjetnicima. Skrećemo pažnju na dva recentna uratka: tekst pod naslovom “LIKOVNO POVEĆALO: Što nam otkrivaju potpore za umjetnike?” povjesničarke umjetnosti i kritičarke Ive Korbler objavljen u tjedniku Nacional te tekst Vedrana Salvije pod naslovom “KULTURA PO SISTEMU PUČKE KUHINJE” objavljen u Dubrovačkom vjesniku.

Oba su teksta izašla istoga datuma, 29. siječnja 2021., oba su pisana vrlo žučno, nećemo reći neutralno jer u neutralnost kao koncept ne vjerujemo, već u najmanju ruku novinarski neprofesionalno, drčno, nadmeno i prokazivački. Žanr je to sasvim prikladan bulevarskoj štampi, tzv. žutom tisku. Oba se teksta pozivaju na izvrsnost, intelektualnu dubinu, ali je jednako dosljedno u svojim tekstovima ne provode. Plitke su to i olako donesene osude, lamentacije o nedostatku prodornosti ili poduzetnosti, bez utemeljenja u analizi stanja. Prije bi se reklo paušalne procjene neupućenog, nego glasovi stručnjaka. U situaciji kad je javno financiranje na aparatima, a široka mreža javnokulturne infrastrukture pred urušavanjem, pozivanje na daljnju eroziju okvira unutar kojega se djeluje ne samo da je pogubno, nego i sramotno kad dolazi od osobe iz struke.

Za one koji žele čuti iz prve ruke, izdvajamo:

“Na stranu pandemija i potresi, ali ako zadnjih desetak ili petnaestak godina ne možeš živjeti od svoje umjetnosti, zar nije normalno da se prekvalificiraš? Gdje je nagon za samoodržanjem? Zar je lakše kukati godinama kako nemaš posla u struci nego prekrižiti ego i prebaciti se na nešto drugo? Radi takvog stava ‘ja sam umjetnik, hranite me, državo i Grade’ mnogi koji zaista nisu skloni umjetnicima i umjetnosti samo se dodatno mršte na ‘tu grupu parazita koji sišu budžet”. Treba se u nekom trenutku suočiti sa samim sobom, priznati si da nisi dovoljno dobar umjetnik i prebaciti se na nešto drugo.” (Iva Korbler)

“A drugačije ne može niti biti kad kultura u Dubrovniku nije u zamahu radosti, intelektualnog prodiranja i promišljanja, a ne može niti biti kad dobrim dijelom postoji kako bi sama sebi isplatila plaće, kultura je to koja funkcionira po sistemu pučke kuhinje, kultura je to ravnomjernosti porcija… Za takvom kulturom jednostavno nema potrebe… Kazuje to dakako o eroziji vrijednosti, uljudbe i estetike, ali zato jest stvari potrebno nazvati pravim imenom, a koja je u ovom slučaju jednostavna – takva predstava, takva likovnost ili takva glazba naprosto malo koga može zanimati.” (Vedran Salvia)

KONTRA OVAKVIM STAVOVIMA, ZA KULTURU KAO JAVNO DOBRO!

KULTURNE RADNICE USTAJU ZA POŠTENE NADNICE!