Novo ime, stari problemi

Ministarstvo kulture – i po novome medija – nastavlja običaj da svojim godišnjim Pozivom za predlaganje programa javnih potreba u kulturi izazove revolt među kulturnim radnicama. Ovaj put ne trebamo čekati rezultate, pa čak ni službeno raspisivanje natječaja. Iz ministarstva već najavljuju nove poteze zbog kojih od ovog natječaja možemo očekivati dodatno srozavanje ionako slabašne podrške za kulturnu proizvodnju.

Tako nas očekuje nova dinamika: za manifestacije i izvedbene umjetnosti, koje ministrica, za razliku od drugih sektora, prepoznaje kao posebno pogođene epidemiološkom situacijom, raspisat će se natječaj za programe u prvih tri do šest mjeseci 2021., a zatim drugi natječaj za ostatak godine. Kako bi ovo kratkoročno planiranje i cjepkanje na dva administrativna kruga trebalo olakšati posao kulturnim radnicama i umjetnicima – nije jasno. Kao što svi znamo, ni do sada uvjet prijave na natječaj nije bio da program traje kontinuirano kroz čitavu godinu, a većina se programa, upravo zbog sporosti rezultata i uplata sredstava, ionako odvijala u razdoblju od travnja do prosinca.

Umjesto objašnjenja, uz ovu teško shvatljivu novinu ministrica napominje kako će “kao i prethodnih mjeseci, ključna biti fleksibilnost koju ćemo ugraditi u sve faze praćenja projekata” i tako nas dodatno zbunjuje. Čemu dva natječaja ukoliko je Ministarstvo spremno biti fleksibilno, to jest što im ta fleksibilnost znači, ako ne uvažavanje molbi za odgodu i prilagodbu programa ovisno u nepredvidivim okolnostima?

Još je nekoliko ministričinih napomena uz najavu natječaja problematično. Tako se traži “ne samo jednosmjerno prebacivanje projekata na online platforme već i njihovo kreiranje na višoj produkcijskoj i sadržajnoj razini”. Zahtjev za podizanjem ljestvice je baš ono što u ovom trenutku kulturnoj sceni treba! Bez povećanja sredstava, bez dugoročnih modela financiranja, bez priznavanja troška plaće kulturnih radnica – zvuči nemoguće? Ma ne, to je novo normalno!

I za kraj, jedna od važnih preporuka je i “čvršće partnersko povezivanje dionika iz različitih umjetničkih područja i sfera djelovanja, odnosno nužne koprodukcijske suradnje koje će objediniti nekoliko izvora financiranja, a projekte učiniti ekonomski održivima”. Drugim riječima, za one koji sporije kontaju, podijelit ćemo u više puta manje para, pa se bolje snađite negdje drugdje, a najbolje na tržištu, gdje će se sito i rešeto ekonomske održivosti pobrinuti da većina nas završi na mjestu koje ionako dobro znamo – dnu dna.