Kulturne radnice ustaju za nadnice! ● Za K.R.U.H.

Zašto ustajemo za nadnice?

Dvije godine ESF-a

“Ako dobijemo ovaj ESF bit ću zaposlena na stalno dvije godine, imam dvije godine, to je za mene puno, ‘ko može planirati dulje od dvije godine.”

Ne mogu planirati svoj život.

“Loša strana honorarnog rada je ta da sredstva za rad (laptope, printere, itd.) morate nabavljati sami. Radno mjesto od kuće traži visoki stupanj samodiscipline, ali stalno je prisutna fleksibilnost pa se radni dan vuče do 8 – 9 sati navečer. Zbog neredovitih prihoda ne možete planirati svoj život.“

U burnoutu sam.

“Većina zdravstvenih poteškoća koje imam vezane su za način rada i nesigurne uvjete rada. Uglavnom su to problemi s lokomotornim sustavom, s anksioznošću. Već sam godinu dana u burnoutu. Kad ovo prođe, mislim da ćemo svi osjetiti poteškoće. Radim sjedilački posao i imam problema s leđima, ali nemam dovoljno novaca za sve preglede i tretmane […]

Gomile prekovremenih sati.

“Da bih došao do pozicije da mogu nešto isplanirati u životu, morat ću nastaviti odrađivati gomile prekovremenih sati i dodatnih honorarnih angažmana. Nikad si neću moći priuštiti da radim samo 40 sati tjedno.”

Moraš volontirati.

“Za vrijeme studiranja značajan dio poslova sam obavljao volonterski što se prešutno smatralo jedinim mogućim ulaskom u polje rada u kulturi. To mi je omogućilo “probitak”, ali ne i stabilno zaposlenje i radne uvjete. Nastavio sam raditi u lošim, ako ne i gorim uvjetima.”

Nemam za režije.

“Onaj tko mora svaki mjesec platiti stanarinu i režije i nema obitelj u Zagrebu, od honorara ne može preživjeti. Ako nemam mogućnost redovnog zaposlenja u sektoru, tražim ga izvan pa nakon posla pišem kritike i uređujem.”

Neplaćeni godišnji.

“Nikada u životu nisam imala plaćeni godišnji odmor. Radim uvijek. Nekakav normalni standard odlaska na godišnji odmor s obitelji sam zadnji puta imali kad su djeca bila mala, dok smo oboje imali prihode.”

Prošeći štrucu kruha na otvaranju 55. Zagrebačkog salona

24.6.2020. u 19h, Savska 18 📣📣 📣 Događanje: Prošeći štrucu kruha na otvaranju 55. Zagrebačkog salona Recentna su zbivanja samo potvrdila kako u nas odluke, mjere, smjernice, strategije i zakone u kulturi donose ljudi koji kontinuirano pokazuju potpuno nerazumijevanje za naš rad, a njegovu ulogu i važnost za društvo sustavno relativiziraju i marginaliziraju. O kulturnim […]

Između privatnog i poslovnog života.

“Imao sam zdravstvene poteškoće nakon višegodišnjeg rada u jednoj udruzi. Nisam imao jasno zacrtano radno vrijeme niti bilo kakvu distancu između privatnog i poslovnog života. Stalno sam bio umoran i prazan prema tome što radim.“

Smijem li odbiti posao?

“(Stalno radim tisuću poslova.) Sve honorarne poslove koji mi se nude ne prihvaćam samo zbog novaca, nego i zato što je to jedini način da steknem neki tip kulturnog kapitala, etabliram se u polju i eventualno jednom dođem do nekog boljeg, stabilnijeg angažmana. Pitanje je smije li se u toj poziciji uopće odbiti posao?”

Podplaćene.

“Polje kulture je u strukturnom smislu feminizirano, a time i podplaćeno. No, unutar samog polja postoje hijerarhije. Muškarci na višim pozicijama imaju ulogu kreativaca koji kontempliraju kulturne programe, dok žene često te iste programe provode.”

Svakodnevna anksioznost.

“Nisam se mogla posvetiti liječenju jer radne obaveze to nisu dopuštale. Psihički, gotovo svakodnevna anksioznost i nezadovoljstvo činjenicom da uloženi trud ne omogućuje dostojni život.”

Loading…

Something went wrong. Please refresh the page and/or try again.